Gde su naša udruženja prevodilaca i čime se bave?

Kada se u polje za pretragu na sajtu Agencije za privredne registre unese reč „prevodilaca‟ dobije se spisak od 17 raznoraznih udruženja prevodilaca. Strukovnih prevodilačkih udruženja u Srbiji sigurno ima više.

Rad udruženja uređuje Zakon o udruženjima. Međutim, ne moramo da poznajemo zakon da bismo stvorili opštu sliku ciljeva udruženja. Ljudi se obično okupljaju zarad opšteg interesa kada kao pojedinci ne mogu da dovedu do određene promene u društvu. Pošto u Srbiji postoji najmanje 17 takvih udruženja, običan čovek bi pomislio da nam kao struci ide odlično. Imamo na koga da se oslonimo u periodu krize, imamo one zadužene za kontinuiranu edukaciju, imamo one koji će štititi naše interese…

Da nam kao struci uopšte ne ide dobro pokazuje projekat „Prevodioci u očima drugih‟ kada sam prevodioce zamolila da mi prenesu kakve komentare dobijaju kada nekome kažu da se bave prevođenjem. Isti komentari se ponavljaju već nekoliko decenija.

Pandemija nije donela ništa novo, samo je iznela na videlo nešto što često zaboravljamo – hronično ćutanje strukovnih udruženja kada su prevodiocima najpotrebniji. Jedini svetli izuzeci jesu Udruženje književnih prevodilaca Srbije, koje je na svojoj stranici na Fejsbuku redovno objavljivalo ankete za samostalne umetnike i novosti o mogućoj državnoj pomoći, i Udruženje stalnih sudskih prevodilaca i tumača Srbije, koje je zajedno s Udruženjem Klabl, objavilo otvoreno pismo prevodilačke industrije povodom znatnog smanjenja prihoda tokom vanrednog stanja.

Postavlja se pitanje šta ostala strukovna udruženja prevodilaca u Srbiji rade odnosno zašto ne rade apsolutno ništa. Očigledno je da nam onolika udruženja uopšte nisu potrebna. Pogotovo ako zavirimo u Zakon o udruženjima i otkrijemo kako bi jedno udruženje trebalo da radi i kako sme odnosno ne sme da funkcioniše.

Definicija udruženja

Udruženje je dobrovoljna i nevladina nedobitna organizacija osnovana radi ostvarivanja i unapređenja određenog zajedničkog ili opšteg cilja i interesa.

Rad udruženja

Rad udruženja je javan. Javnost rada se ostvaruje statutom udruženja.

Udruženje se osniva na osnivačkoj skupštini donošenjem osnivačkog akta, statuta i izborom ovlašćenog zastupnika.

Zakonom je tačno utvrđeno šta treba da sadrže osnivački akt i statut.

Osnovni podaci o udruženjima upisuju se u registrator udruženja, koji vodi Agencija za privredne registre.

Najviši organ udruženja jeste skupština, koju čine svi članovi udruženja.

Redovna sednica skupštine održava se najmanje jednom godišnje ali udruženje može održavati i vanredne sednice.

Udruženje vodi poslovne knjige, sačinjava finansijske izveštaje i podleže vršenju revizije finansijskih izveštaja. Godišnji obračuni i izveštaji o aktivnosti udruženja podnose se članovima udruženja.

Sticanje imovine udruženja

Udruženje može sticati imovinu od članarine, dobrovoljnih priloga, donacija i poklona (u novcu ili naturi), finansijskih subvencija, ostavina, kamata na uloge, zakupnine, dividendi i na drugi zakonom dozvoljeni način.

Iako je udruženje nedobitna organizacije, ono može sticati imovinu na prethodno naveden način i može obavljati privrednu ili drugu delatnost kojom stiče dobit. Međutim, sticanje imovine udruženja ograničeno je zakonom na sledeći način:

  • privredna ili druga delatnost koju udruženje obavlja mora biti delatnost u vezi s njegovim statutarnim ciljevima;
  • privredna ili druga delatnost koju udruženje obavlja mora biti predviđena statutom, koji, da podsetimo, mora biti javan;
  • privredna ili druga delatnost koju udruženje obavlja mora biti manjeg obima odnosno u obimu potrebnom za ostvarivanje ciljeva udruženja;
  • udruženje nema pravo da ostvarenu dobit od privredne ili druge delatnosti raspodeljuje svojim osnivačima, članovima, članovima organa udruženja, direktorima, zaposlenima ili sa njima povezanim licima;
  • imovina udruženja može da se koristi jedino za ostvarivanje njegovih statutarnih ciljeva.

Kaznene odredbe utvrđene zakonom

Za svoje obaveze udruženje odgovara celokupnom svojom imovinom.

U zavisnosti od prestupa, udruženje se može kazniti novčanom kaznom od 300.000 do 900.000 dinara ili novčanom kaznom od 50.000 do 500.000 dinara.

Reprezentativnost udruženja

Udruženja u kulturi mogu dobiti status reprezentativnosti, koji dodeljuje Komisija za utvrđivanje reprezentativnosti udruženja u kulturi. Bliži uslovi za status reprezentativnosti određuju se Pravilnikom.

U Pravilniku su, nažalost, navedeni neodređeni uslovi, što otvara vrata zloupotreba. Pa tako imamo uslov da sastav članstva udruženja mora nedvosmisleno reprezentovati kulturnu delatnost, a termin „nedvosmisleno reprezentovanje“ nije definisan. Brojnost članstva takođe nije utvrđena. I na kraju, postoji uslov ugleda članova, umetnika, stručnjaka i saradnika, što je subjektivna je kategorija.

Nada za bolje sutra: da li su promene moguće?

Moguće su. Ali:

  • Moramo imati svest o važnosti opšteg dobra naše struke i ulaganja svog vremena u njegov razvoj.
  • Moramo tačno znati kako jedno udruženje treba da funkcioniše.
  • Moramo iznositi u javnost nezakonite prakse pojedinih udruženja a ne održavati sindrom javne tajne.
  • Moramo dati šansu novim udruženjima jer NISU sva udruženja ista iz prostog razloga jer NISU svi ljudi isti.
  • Moramo želeti promenu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *