Intervju sa Simonom Kostoskim: lokalizacija video-igara

U devetom intervju razgovaram sa Simonom Kostoskim, prevodiocem video-igara sa ruskog, ukrajinskog, engleskog i poljskog i pokretačem platforme Srbifikatori.

 

Simone, reci nam, na početku ovog intervju, u par rečenica, ko su Srbifikatori?

Srbifikatori su grupa prevodilaca koji su se okupili da doprinose poznatoj, ali na našem prostoru slabo istraženoj djelatnosti: prevođenju video-igara. Naš nastanak su neposredno nadahnuli napori drugih evropskih naroda kod kojih je ova praksa već duže vrijeme ustaljena: Rusa, Ukrajinaca, Mađara, Poljaka i drugih. Uvažavajući kako su kroz posljednjih dvadesetak godina napredovali s prevođenjem igara uvidio sam da govornici srpskog jezika imaju svaku priliku da pokrenu nešto svoje, pa smo mi tu iskru i zapalili.

Kako se postaje prevodilac video-igara a kako se postaje Srbifikator?

Zanimljivo i laskavo pitanje. Srbifikatori nisu neko čvrsto udruženje – na našu stranicu rado postavljamo svaki prevod koji poštuje duh srpskog jezika. Dalo bi se reći da je svaki naš doprinosnik srbifikator. Pojam je isto tako inspirisan nazivima naroda navedenih u prvom pitanju za svoje prevode, koji potiču direktno iz imena naroda i zrače narodnim duhom: rusifikator, ukrajinizator, magyarítás, spolszczenie. Na taj način „srbifikatorima” nazivamo i svoja djela i djelatnike. Kao i u svim područjima, prevoditi može svako, a za ostvarivanje kvalitetnog djela koje bi ispunilo i prevodioca i čitaoca potrebno je samožrtvovanje i ulaganje duše. Mi se nadamo da možemo druge na to i podstaći, time pridobijajući što više „srbifikatora”, u oba smisla.

Možeš li nam približiti postupak lokalizacije jedne video-igre?

Ima više načina. Najjednostavniji je rad na zvaničnom prevodu, odnosno prevođenje direktno za razvojni tim/izdavača igre, jer svojim prevodiocima nude već spremljeno radno okruženje u CAT alatu. Tako brige oko tehničkih pitanja preuzima sam izdavač i tok prevođenja je manje-više isti kao i kod svakog drugog projekta koji zahtijeva samo tekstualno prevođenje: prevedeš, pregledaš i pošalješ. Bez zvanične potpore pak može biti potrebno preduzeti niz dodatnih koraka: prvo raspakivanje sadržaja iz šifrovanog vida, uvoženje u CAT alat, prevođenje, a zatim ponovno ubacivanje u igru u nekom njoj razumljivom obliku. Ovo je samo neki uopšten primjer i nije nužno komplikovan, ali spomenuću i „najgori” za koji znam. Ja bih volio prevoditi klasični naslov Final Fantasy VI, koji je izašao 1994. godine za Super Nintendo Entertainment System, skraćeno SNES. Riječ je o igračkoj konzoli koja je – hajde da se ovako izrazim – s našim današnjim operativnim sistemima srodna koliko i srpski sa mađarskim. Tu treba zalaziti u novu [računarsku] arhitekturu, rukovati novim softverskim pomagalima, pridržavati se strogih ograničenja broja znakova, nacrtati srpska slova, koja moraju da se uklope po širini… Prevođenje tih starih igrica se samo po sebi smatra nekom umjetnošću. Srećom možemo slijediti primjer i drugih naroda koji su izašli na kraj s istim izazovima. Na kraju nas ujedinjuje ljubav prema istoj stvari.

Koje je sve veštine potrebno da ima prevodilac video-igara a što ga razlikuje od, na primer, stručnog prevodioca?

Video-igra može da sadrži toliko raznih tekstova. Tu može biti i tehničkih poruka (Želite li sigurno da izađete iz igre?), i dijaloga, i tekstova za obuku koji služe da igrača uvedu u tok igranja, i slikovitih tekstova koji kao da su istrgnuti iz nekog romana. Ako prevodilac radi sam, možda mora da razmišlja, na primjer, i kao književni prevodilac i kao titler (a kvalitet titlova često zanemare i oni koji stoje iza igre, što je na svom blogu detaljno razložio titler Maks Derjagin). Sve ovo predstavlja dodatan izazov, pogotovo zato što mnogi prevodioci igara nisu stekli neko formalno obrazovanje u ovome, za razliku od drugih stručnih oblasti.

Prevodilac video-igara mora biti spreman i na tehničke prepreke, koje pogotovo često niču na samom početku projekta i znati i njih da rješava. To smo već utvrdili u prethodnom pitanju. Stručni prevodioci drugih oblasti (medicina, turizam, pravo itd.) nešto su oslobođeni od ovih poteškoća, jer su one često već komercijalizovane i zato je već uspostavljen neki sistem i radno okruženje. Mnogi prevodioci video-igara ne samo u srpskoj zajednici nego i širom svijeta pretežno prevode volonterski, a ne za novac, i to bez tuđe pomoći, tako da je rad na svoju ruku i snalažljivost za nas ključna osobina, barem u ovoj fazi naše djelatnosti.

Pored prevodioca, ko obično čini tim za lokalizaciju video-igre?

U našem dosad najambicioznijem projektu što se osoblja tiče učestvovao je prevodilac s ukrajinskog i ruskog (ja), prevodilac s ruskog, lektori, testeri, jedan moj drug iz Ukrajine koji nam je pomogao oko zapisivanju rečenica na ukrajinskom, drug-dizajner iz Bjelorusije koji je vješto posrbio umjetnički sadržaj igre… a indirektno i grupa Mađara od kojih smo pozajmili nekoliko pomagala za prikazivanje titlova. 🙂

Ali da se vratim na pitanje, tim za lokalizaciju video-igre obično čini najmanje prevodilac i lektori. Zavisno od toga da li se prevod vrši zvanično ili nezvanično, prevodilačkom timu može predstojati da izradi što latinična slova, što ćirilična (jer ih igre često i ne podržavaju). Za jedan od naših projekata, Draga Ester, momci su se čak potrudili da originalnu igru sinhronizuju i glasovno odglume na našem jeziku. Dakle, uvijek zavisi od cilja i potreba projekta. Sa pravim ljudima se može ostvariti nešto izvanredno.

Na platformi Srbifikatori se prikupljaju zvanični i nezvanični prevodi video-igara. Objasni nam razliku između te dve vrste prevoda. Pretpostavljam da su prevodioci koji rade na zvaničnim (objavljenim) prevodima plaćeni za svoj rad a da su prevodioci koji rade na nezvaničnim prevodima entuzijasti koji doprinose na dobrovoljnoj osnovi?

Zvanični prevodi se vrše u saradnji s razvojnim timom/izdavačem i nisu nužno plaćeni, ali svakako za nas imaju poseban značaj jer su dostupni široj publici (npr. preko platforme Steam i drugih) i služe kao obilježje našeg zajedničkog rada s kompanijama. Nakon završetka zvanično uđu u igru, te se ne mogu direktno preuzimati s našeg sajta, nego korisnike preusmjeravamo da kupe igru. Nezvanično prevodimo one igre za koje nismo dobili priliku da sarađujemo ili na kojim bismo radili za svoju dušu, što može biti slučaj za igre koje su već neko vrijeme na tržištu (odsustvo podrške, razvojni tim već radi na novim projektima), „krupne” igre (teže je doprijeti do nužnih osoba) ili i jedno i drugo. Po mom mišljenju, s poslovnog gledišta zvanični prevodi su dobri po tome što nam daju uvid o tome kako se radi i prevodi u stvarnom svijetu, a nezvanični po tome što možemo svojim tempom sticati i usavršavati svoja znanja o prevođenju. Naravno, po prevodiočevoj želji i pod pogodnim okolnostima nezvaničan prevod se može pretvoriti i u zvaničan.

Pojasni nam šta je platforma Steam. Šta bi prevodioci na srpski jezik dobili uvrštavanjem srpskog jezika na platformu? Zašto je ona bitna?

Steam je najveći dobavljač video-igara na računarima, svojevrsna društvena mreža za igrače i srce digitalnog igračkog svijeta. Tu korisnici mogu da kupuju i preuzimaju igre, a ima i mnogo dodatnih mogućnosti: interakcija s prijateljima i grupama, objavljivanje recenzija o omiljenim ili omraženim naslovima, otpremanje sopstvenog sadržaja vezanog za igre (snimaka ekrana, modifikacija, umjetničkih ostvarenja i sl.) i još. U Srbiji ima najmanje 268.000 korisnika, a na cijelom području bivše Jugoslavije 733.000, utvrđeno samo iz podataka korisnika koji su javno naveli svoje prebivalište. Uvrštavanjem srpskog jezika bismo ujedinili bazu igrača koji govore srpski i dobili bitan oslonac za razvoj naše kulture prevođenja. Želim da skrenem pažnju na taj pojam: kultura prevođenja. Naš sajt „Srbifikatori” je osmišljen kao platforma za izlaganje i preuzimanje prevoda, ali funkcionalnosti za javnu komunikaciju nema, nego bi se to najbolje uklopilo na Steam. Njega zamišljam kao zajedničko mjesto za ideje, druženje, razmjenu mišljenja – za razvoj te kulture prevođenja. Najzad, srpski jezik bismo uveli na Steam prosto zato što ga volimo; svojevremeno sam gorio za engleski, ali kako teče život, sve mi je draži moj srpski i radije bih njega koristio gdje god je moguće. Nažalost, Valve Corporation [kompanija koja je osmislila Steam] i nakon brojnih poruka nam ne progovara.

U svetu je popularan pokret za naznačivanje imena i prezimena prevodilaca koji su radili na lokalizaciji video-igara. Da li su prevodioci na platformi navedeni u špici kao deo tima koji je lokalizovao video-igru?

Kao pravilo bi trebalo da jesu, ali ne znam sigurno odgovoriti na ovo pitanje. U slučaju naših zvaničnih prevoda znam da su razvojni timovi izričito objavljivali da je dodat prevod na srpski, kao i imena prevodilaca. Međutim, znam da je ovo prešutkivanje imena učestalo među većim igrama. Neki primjeri su franšize Call of Duty, Total War, kao i igra Elden Ring, koje su sve danas relevantne.

Da li si upoznat sa stanjem na tržištu lokalizacije video-igara u Ukrajini? Kako ratno stanje utiče na prevodioce?

Javio sam se jednom kolegi iz Ukrajine koji vodi prevodilačku firmu UNLOCTEAM. Kaže da je rat na različite načine pogodio sve koji su ostali u Ukrajini. Najveći izazov prevodiocima su stalni nestanci struje, zbog kojih često dolazi do odlaganja prihvaćenih projekata ili čak odbijanja novih jer 2–4 sata struje na dan nije dovoljno.

I za kraj, šta bi savetovao kolegi koji želi da počne da se bavi lokalizacijom video-igara?

Nađi neku igru koju voliš i prevodi je. Prevodi sam ili se združi s nekim kolegom, ostvarite nešto dragocjeno. Početnicima preporučujem da prevode za svoju dušu, bez raznih izdavača, pošto će im to dati najkomotnije okruženje da proučavaju tu djelatnost. Mnogo relevantnih savjeta nudi i naša stranica Za prevodioce, napravljena upravo da bi se odgovorilo na najčešća pitanja novih prevodilaca.

Leave a Reply

Your email address will not be published.