Prevođenje u zdravstvu: u svetu i kod nas

Prevođenje u zdravstvu delikatan je zadatak ne samo zbog velikog rizika od greške koja može da ima ozbiljne posledice po zdravlje i život pacijenata, već i zbog pristupa osetljivim podacima koji je sastavni deo posla.

U ovom tekstu saznaćete kako grupišemo ovu vrstu prevođenja prema postojećim pravilnicima i standardima i kako izgleda prevođenje u zdravstvenim ustanovama u Srbiji i svetu.

Prevođenje u zdravstvu: terminološki okvir

Prevođenje u zdravstvu može se podvesti pod prevođenje u javnom sektoru (eng. public service translation and interpreting), a ono se može definisati na više načina.

Definicija na hrvatskoj verziji sajta Evropske komisije podrazumeva usmeno prevođenje za tražioce azila i/ili izbeglice u regionalnim i nacionalnim državnim organima Evropske unije.

Međutim, ovako specifično prevođenje ne mora se ograničiti samo na komunikaciju državnih organa i migranata i/ili azilanata. Usluge prevođenja mogu biti potrebne svim osobama koje ne poznaju službeni jezik određene države.

Zbog takvih situacija postoji i „usmeno prevođenje u društvenim zajednicama“ (eng. community interpreting). Pisci standarda za tu vrstu prevođenja uzeli su obzir širi kontekst prevođenja. Usmeno prevođenje u društvenim zajednicama mogu da pružaju državni i privatni pružaoci usluga usmenog prevođenja i ono obuhvata, između ostalog, i usluge usmenog prevođenja turistima i žrtvama prirodnih katastrofa.

U jednom od zvaničnih dokumenata Evropske mreže za pismeno i usmeno prevođenje u javnom sektoru navedene su institucionalne jedinice u kojima postoji potreba za takvim prevođenjem: sudovi, centri za tražioce azila, zdravstvene i obrazovne ustanove i centri socijalne zaštite. Utvrđen je i najniži nivo obaveznih kompetencija koje bi prevodioci trebalo da poseduju.

Prevođenje u zdravstvenim ustanovama u svetu

Pregled pružanja usluga prevođenja u zdravstvenim ustanovama u zemljama članicama Evropske unije započećemo istraživanjem iz 2015. godine koje je finansirala Uprava za prevođenje Evropske komisije.

Jedan od zaključaka ovog istraživanja jeste da u zdravstvenim ustanovama Nemačke, Italije, Španije, Grčke i UK pacijentima koji ne govore jedan od jezika država članica obično nisu obezbeđene adekvatne jezičke usluge. Umesto profesionalnih prevodilaca, za pacijente prevode poznavaoci ciljnog jezika izabrani ad hoc koji besplatno izvršavaju poslove pismenog i usmenog prevođenja i kulturološke medijacije.

U istraživanju iz 2001. godine analizirani su usmeni prevodi dvojezičkih medicinskih tehničara koji su usmeno prevodili razgovore između lekara i pacijenata u zdravstvenoj ustanovi u SAD.

U skoro pola ispitivanih susreta lekara i pacijenta, usmeno prevođenje medicinskih tehničara dovelo je do ozbiljnog problema u komunikaciji. Ili lekar nije dobro razumeo simptome pacijenta ili je medicinski tehničar potcenjivao i minimizirao zabrinutost pacijenta za svoje stanje.

Kada se uporede prevodi profesionalnih prevodilaca i dvojezičkih amatera, 77% prevodnih grešaka koje naprave amateri ima potencijalno nepoželjne implikacije po zdravstveno stanje pacijenta. Procenat grešaka s potencijalno ozbiljnim posledicama prevodilaca koje je angažovala zdravstvena ustanova znatno je manji – 53%.

Prevođenje od strane nasumično izabranih osoba za posledicu neretko ima pogrešan prenos značenja, narušavanje principa nepristrasnosti i poverljivosti podataka, kao i opadanje poverenja u usmene prevodioce.

Prevođenje koje obavljaju neobučeni amateri sa znanjem dva jezika može dovesti do uspostavljanja neadekvatne ili pogrešne dijagnoze i primene zakasnele ili pogrešne terapije. Ovakvi problemi obično vode do sudskih sporova.

Između 2005. i 2009. godine zdravstvene ustanove u četiri američke države isplatile su malo više od 2 miliona američkih dolara na ime odštete ili sudskog poravnanja i preko 2,5 miliona američkih dolara na sudske troškove zbog neadekvatno pruženih jezičkih usluga.

Produžen boravak u bolnici, koji za sobom nosi veće troškove zdravstvene ustanove, takođe je moguć ako pacijenti nemaju obezbeđene usluge profesionalnog usmenog prevodioca.

Pomenute podatke preuzela sam s prezentacije panela Saving lives and money – Why translation matters in healthcare nedavno održane konferencije Translating Europe Forum. Ako želite da saznate više o ovoj temi, preporučujem vam da pogledate ceo panel.

 

Prevođenje u zdravstvenim ustanovama u Srbiji

U Srbiji, zakoni koji se posredno ili neposredno bave pružanjem jezičkih usluga pacijentima koji ne poznaju jezik u službenoj upotrebi na teritoriji zdravstvene ustanove jesu Zakon o pravima pacijenata i Zakon o zdravstvenoj zaštiti.

Osim odredbe u prvom zakonu da se takvom pacijentu mora obezbediti prevodilac i odredbe u drugom zakonu da stranac ima jednako pravo na zdravstvenu zaštitu kao i državljanin Srbije, ne postoji temeljitije zakonsko uređenje pružanja usluga prevođenja u zdravstvenim ustanovama.

Zakoni i njihove odredbe o poverljivosti podataka povlače sa sobom dodatne komplikacije.

Ko obezbeđuje prevodioca – zdravstvena ustanova ili pacijent? Ne znamo. Ko plaća prevodioca jasno je ako je pacijent stranac – on/ona snosi troškove zdravstvene usluge. Način plaćanja prevodilačkih usluga nejasan je ako državljanin Republike Srbije ne želi / ne može da se s lekarom sporazumeva na jeziku u službenoj upotrebi na teritoriji zdravstvene ustanove.

Šta se dešava u slučaju greške prevodioca i da li je rešenje za to osiguranje od profesionalne odgovornosti takođe su neuređena pitanja.

Ipak ne znači da ćemo ostati bez odgovora. Pregled prevođenja u zdravstvenim ustanovama u Srbiji napisala sam zahvaljujući obuci Udruženja stalnih sudskih prevodilaca i tumača Srbije kojoj sam prisustvovala krajem oktobra. Kolegama koje zanima ova tematika savetujem da se direktno obrate Udruženju.

Svetla tačka prevođenja u zdravstvu u Srbiji jeste javni poziv koji je Klinički centar Vojvodine u maju uputio sudskim prevodiocima s mestom stanovanja u Novom Sadu. Sudski prevodioci su mogli da se odazovu ovom pozivu i uđu u uži krug prevodilaca kojima bi se Klinički centar Vojvodine obratio u slučaju da postoji potreba za prevodilačkim uslugama.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *