Šta je dobar, a šta loš prevod? Lingvistički modeli.

Priču o osiguranju kvaliteta u prevođenju započela sam školama prevođenja – opštim teorijskim pristupima koji nam daju uvid u četiri različite definicije prevođenja i dobrog, odnosnog lošeg prevoda.

Sad je red došao na konkretne lingvističke modele procene kvaliteta prevoda: sedam teoretičara prevođenja i sedam modela ukratko su predstavljeni u nastavku.

Model procene kvaliteta prevoda Katarine Rajs

Katarina Rajs tvrdi da je za određivanje nivoa kvaliteta prevoda prvo potrebno analizirati vrstu i funkciju teksta u izvornoj kulturi. Kvalitetan prevod je prevod čija je funkcija ekvivalentna izvorniku.

Ako je funkcija izvornika informativna, odnosno autor izvornika želi da prenese određenu informaciju čitaocima, izvornik se mora prevesti tako da prevod sadrži takvu funkciju. Ako je funkcija izvornika apelativna, kao što je slučaj s marketinškim tekstovima, prevodilac treba da održi tu funkciju u svom tekstu.

Više o funkcijama:

 Kako prevodioci prevode i zašto su funkcije teksta važne?

Kako prevodioci prevode i koje funkcije teksta postoje?

Model procene kvaliteta prevoda Vernera Kolera

Kolerov model procene kvaliteta prevoda sastoji se od tri koraka:

  • analize izvornog teksta,
  • upoređivanja izvornog teksta sa ciljnim i izvlačenje prevodnih procedura,
  • procene prevoda kao adekvatnog ili neadekvatnog prenosa izvornog teksta.

Više o prevodnim procedurama:

Prevodne procedure koje će rešiti svaki prevodilački izazov

Model procene kvaliteta prevoda Rejmonda van den Bruka

Van den Brukova analiza književnog prevoda počinje kontrastivnom analizom izvornog teksta pri kojoj se izdvajaju teksteme, tekstualne funkcije.

Svaka tekstema ima karakteristične fonetičke, leksičke i sintaksičke komponente, određenog je jezičkog varijeteta, sadrži određenu retoričku figuru i ima narativnu i poetsku strukturu, kao i svoje tekstualne konvencije (npr. podebljana slova).

Na kraju se teksteme iz izvornika upoređuju s tekstemama iz prevoda.

Model procene kvaliteta prevoda Margret Aman

Ovaj model procene kvaliteta obuhvata pet faza:

  • odrediti funkciju ciljnog teksta,
  • odrediti intratekstualnu koherentnost ciljnog teksta,
  • odrediti funkciju izvornog teksta,
  • odrediti intratekstualnu koherentnost izvornog teksta,
  • odrediti intratekstualnu koherentnost između izvornog i ciljnog teksta.

Aman polazi od analize prevoda koja se prva radi, a analizu izvornika stavlja u pozadinu. Funkcija teksta može biti referencijalna, ekspresivna, apelativna i fatička.

Intratekstualna koherentnost je odnos sadržine i forme teksta, odnosno značenja i jezičkih jedinica kojima to značenje izražavamo.

Model procene kvaliteta prevoda Julijane Hauze

Julijana Haus je osmislila najtemeljitiji model procene kvaliteta prevoda koji obuhvata analizu jezičkih i vanjezičkih činilaca koji mogu da utiču na prevod. Činioci se stapaju u funkciju koja za Hous znači upotrebu ili primenu teksta u kontekstu situacije.

Kontekst situacije ima dve dimenzije: dimenziju korisnika jezika (geografsko ili društveno poreklo) i dimenziju upotrebe jezika (npr. pisani ili govorni jezik). Svaka dimenzija ima svoje poddimenzije koje se na određeni način ispoljavaju u jeziku.

Za model procene kvaliteta prevoda Haus koristi principe pragmatike, sistemsko-funkcionalne gramatike, diskursne teorije, stilistike i sociolingvistike. Kontrolor kvaliteta mora da ima sveobuhvatno lingvističko znanje da bi procenio ekvivalentnost primene svake poddimenzije u izvornom i ciljnom tekstu.

Pojedini teoretičari smatraju da je navedene modele procene kvaliteta teško primeniti u praksi, kako u obrazovnim institucijama, tako i u profesionalnom okruženju.

Međutim, određeni modeli nisu ni osmišljeni da bi se primenjivali praksi, već za potrebe istraživanja. Za njih je potrebno široko znanje lingvistike, modeli su preopširni i analiza kvaliteta zahteva previše vremena. Najčešće ne uzimaju u obzir profesionalna ograničenja savremenog prevođenja, već se zasnivaju samo na analizi teksta.

Ti teoretičari prevođenja su osmislili pojednostavljene modele procene kvaliteta.

Model procene kvaliteta prevoda Danijela Guadeka

Guadek deli analizu kvaliteta na unutrašnju i spoljašnju.

Spoljašnji kvalitet podrazumeva da prevod mora biti adekvatan s finansijskog aspekta, funkcionalnog aspekta (mora da ispunjava svoju funkciju), aspekta pristupačnosti čitaocu (mora da bude čitljiv i upotrebljiv) i aspekta efikasnosti (prevod ponekad mora biti i bolji od originala).

Pod unutrašnjim kvalitetom se podrazumeva to da prevodilac mora da zadovolji i formu i sadržinu. Prevodilac zadovoljava sadržinu tako što prevodi na način da zadovolji znanje i potrebe čitaoca, a formu tako što prevod ubacuje u odgovarajući format/medijum.

Guadek je prvi teoretičar prevođenja koji je podelio kvalitet na prihvatljiv, dobar i odličan.

Model procene kvaliteta prevoda Sonje Koline

Kolina je izradila funkcionalno-komponentni model tako što je kategorisala kvalitet na kvalitet upotrebe ciljnog jezika, kvalitet funkcionalne i tekstualne adekvatnosti, kvalitet nestručnog značenja i kvalitet stručnog terminološkog značenja.

Njen model uključuje analizu uputstva klijenta i okrenut je korisniku prevoda. U zavisnosti od uputstva klijenta i korisnika prevoda svaka kategorija dobija određeni broj bodova po važnosti.

Ovaj model je veoma sličan modelima koji se danas koriste u prevodilačkoj industriji jer je u potpunosti praktično orijentisan.

Prethodni tekst u seriji:

Šta je dobar, a šta loš prevod? Škole prevođenja.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *