Zvuk novog mejla.
Projektni menadžer šalje novi projekat.
U mejlu samo datoteka za prevod.
Nema uputstava.
Ne znate šta i ne znate za koga prevodite. Nema izvornika. Nema terminološke baze. Za projekat su zakačene dve prevodne memorije: šta se u njima nalazi? Kako da prenesem elemente korisničkog interfejsa u cijni tekst: prevodim ih, ostavljam ih u originalu ili koristim formulu „izvornik (prevod)“? Da li pregledam 100% i 101% poklapanja? Šta da radim ako nađem grešku u zaključanim segmentima? Koje delove naziva proizvoda prevodim, a koje ne?
Prethodna pitanja predstavljaju samo vrh ledenog brega. Kako prevodite, tako se nedoumice nagomilavaju, a nivo stresa raste. Vreme trošite na rešavanje problema koji je unapred mogao biti rešen.
Priznajem, preuveličala sam situaciju. Danas ćete retko dobiti projekat bez projektnih uputstava. Okolnosti koje sam navela, iako retke, nisu nemogućne, i plastično pokazuju komplikacije nestandardizovanog prevodnog procesa.
Srećom danas postoji ogroman broj standarda kojima se uređuje prevodilačka industrija. Najpoznatiji su ISO 9001:2015 i ISO 17100 i njih sam prvo navela. Zatim su tu i standardi za usmeno prevođenje, redakturu mašinskog prevoda, vođenje terminoloških baza i upravljanje projektima.
ISO 9001:2015: opšte upravljanje kvalitetom
Ovo je opšti standard koji može da se primeni u bilo kojoj poslovnoj organizaciji, bez obzira na njenu veličinu ili delatnost, pa je tako veliki broj prevodilačkih agencija usklađen s njim. Standardom ISO 9001:2015 od poslovne organizacije zahteva se da definiše poslovne ciljeve koji će omogućiti kvalitetno poslovanje i pružanje usluga. Nije tačno određeno kakvi ti ciljevi moraju biti, ali je njihovo postavljanje obavezno.
ISO 17100: prevodilačke usluge
Standardom ISO 17100 uspostavlja se prevodilački proces, od upita naručioca prevoda do zaključenja izvršenog posla, koji bi trebalo da obezbedi isporuku kvalitetnog prevoda. Ovim standardom se pružalac jezičkih usluga obavezuje da će dokumentovati prethodno utvrđeni prevodilački proces, ali je na njemu da odabere na koji način će taj zahtev sprovesti u delo.
Standard se ne odnosi na usmeno prevođenje niti na mašinsko prevođenje i njegovu redakturu.
U standardu su, između ostalog, utvrđeni i sledeći zahtevi:
- profesionalne kompetencije prevodilaca, redaktora, lektora i projektnih menadžera,
- tehnički i tehnološki resursi neophodni za izvršavanje posla pružaoca jezičkih usluga,
- procesi i radnje koje pružalac jezičkih usluga treba da izvrši pre prevođenja (analiza upita naručioca usluge, sastavljanje ponude, ugovoranje posla, priprema i dodeljivanje projekta izvršiocima),
- procesi i radnje koje pružalac jezičkih usluga treba da izvrši tokom prevođenja (način vođenja projekta, način prevođenja i provere prevoda),
- procesi i radnje koje pružalac jezičkih usluga treba da izvrši nakon prevođenja (povratno mišljenje i završna administracija).
ISO/TS 11669:2012: specifikacije prevodilačkih projekata
U ovom standardu navedene su specifikacije prevodilačkog projekta. Autori naglašavaju važnost projektnih specifikacija s obzirom na to da ih naručilac prevoda obično ne obezbeđuje pružaocu prevodilačkih usluga. Rad naručioca i pružaoca prevodilačke usluge treba da se bazira na uzajamnoj saradnji kako bi se uvele projektne specifikacije, koje će služiti kao osnova za kontinuiranu kvantitativnu i kvalitativno procenu kvaliteta pružene usluge.
Razliku između kontrole i procene kvaliteta pronađite u rečniku prevodilaštva.
ISO 18587:2017: redaktura mašinskog prevoda
Ovim standardom je definisan postupak potpune redakture mašinskog prevoda koja za cilj ima prevedeni sadržaj istog kvaliteta kao da ga je uradio čovek. Objašnjene su sve faze postupka redakture, definisane su kompetencije redaktora mašinskog prevoda i navedeni su ostali zahtevi koji se odnose na ovu vrstu provere mašinskog prevoda.
Razliku između potpune i delimične redakture mašinskog prevoda pronađite u rečniku prevodilaštva.
ISO standardi: usmeno prevođenje
Međunarodna organizacija za standardizaciju do danas je objavila osam standarda za usmeno prevođenje. Standardi se mogu podeliti na standarde s opštim zahtevima i preporukama i standarde za opremu za usmeno prevođenje.
Opšti standardi za usmeno prevođenje
- ISO 18841:2018: opšti zahtevi i preporuke za usluge usmenog prevođenja.
- ISO 20228:2019: usluge sudskog (pravnog) usmenog prevođenje.
- ISO 13611:2014: smernice za usmeno prevođenje u društvenim zajednicama.
Standardi za opremu za usmeno prevođenje
- ISO 20109:2016: oprema za usmeno prevođenje.
- ISO 2603:2016: stalne kabine za simultano prevođenje.
- ISO 4043:2016: prenosive kabine za simultano prevođenje.
- ISO 20108:2017: kvalitet prenosa zvuka i unosa slike usmenim prevodiocima.
- ISO 22259:2019: oprema za konferencije.
ISO standardi za terminologiju
Standarda koji se odnose na terminologiju ima zaista puno, zbog čega sam navela samo tri u nastavku, a ostale možete pronaći ovde, ovde i ovde.
- ISO 22128:2008: terminološki proizvodi i usluge.
- ISO 704:2009: principi i metode terminološkog rada.
- ISO 12616:2002: terminografija tokom prevođenja.
Sve ISO standarde Komiteta za jezik i terminologiju možete pronaći ovde.
Standardi organizacije ASTM International
- ASTM F2575 – 14: osiguranje kvaliteta u prevođenju.
- ASTM F2089 – 15: usmeno prevođenje.
- ASTM F3130 – 18: preduzeća za pružanje jezičkih usluga.
Šta je dobar, a šta loš prevod? Škole prevođenja.